Koker španijel smatra se veselim obiteljskim psom s klempavim ušima, i to je točno. Ono što se rado zaboravi: on je lovački pas. Uzgojen je da satima pretražuje podrast i tjera divljač, a ta sklonost ne nestaje samo zato što danas živi u kući u nizu. Nedovoljno opterećen koker sam si traži posao, uglavnom s nosom uz tlo i vlasnikom na drugom kraju povodca.
Profil engleskog koker španijela
- Podrijetlo: Engleska, uzgojen kao pas tjerač za lov na šljuke, otuda i ime
- Veličina: mužjaci 39 do 41 cm, ženke 38 do 39 cm, 12 do 15 kg
- Dlaka: srednje duga, svilenkasta, glatka, s izraženim resama na ušima, nogama i trbuhu; mnogo obojenja
- Životni vijek: 12 do 14 godina
- Karakter: veseo, okrenut ljudima, osjetljiv, voli raditi, orijentiran na njuh
Karakter: dobro raspoloženje s njuhom
Koker španijel izrazito je prijateljski pas. Ljude pozdravlja cijelim tijelom, maše repom gotovo bez prestanka i dobro se prilagođava obiteljskoj svakodnevici. S djecom je uglavnom strpljiv, s drugim psima nekompliciran, a brzo uči kad se s njim radi prijateljski.
Istodobno je osjetljiv. Glasan ton pogođa ga teže nego većinu drugih pasa, a pravila koja danas vrijede, a sutra više ne, vidljivo ga zbunjuju. Zbunjen koker povlači se ili se pretjerano podložno baca na leđa. Biti jasan, a ostati prijateljski kod njega nije proturječje, nego uvjet.
Ono što ga obilježava je njuh. Koker u šumi prvenstveno je zauzet nanjušivanjem, a ne tobom. To nije neposlušnost, nego njegova temeljna kompetencija. Tko tu sklonost iskoristi umjesto da radi protiv nje, dobiva uravnoteženog psa. Pola sata treninga dummyja u visokoj travi djeluje na njega jače nego sat vremena hoda po poljskom putu.
Zašto držanje kokera propada
1. Uši su stalno gradilište
Duge, gusto obrasle klempave uši gotovo posve zatvaraju zvukovod. Ispod je toplo i vlažno, a upravo to vole bakterije i kvasne gljivice. Kronične upale uha među najčešćim su razlozima posjeta veterinaru kod ove pasmine. Uši treba redovito kontrolirati, sušiti nakon kupanja i pri prvim znakovima tresenja glavom ili mirisa dati pregledati. Tko to zanemari, jednom će završiti na operaciji.
2. Lovni nagon se podcjenjuje
Osobito psi iz radnih linija tjeraju samostalno i teško ih je opozvati u šumi. Trening protiv lova i solidan opoziv treba planirati od štenećeg doba. Tko reagira tek kad pas prvi put potjera srnu, ima znatno teže.
3. Nasljedne bolesti o kojima moraš pitati
Najveća tema su oči. Progresivna atrofija retine tijekom godina vodi do slijepoće, a budući da za nju postoji genetski test, ozbiljan uzgajivač ima nalaze roditelja pri ruci. Javlja se i katarakta. Na zglobovima su poznate točke displazija kuka i pomicanje patele, oboje se može razjasniti prije uzgoja. Rjeđa, ali ozbiljna je obiteljska nefropatija, nasljedna bolest bubrega koja pogođa već mlade pse. U pojedinim linijama javljaju se i autoimune bolesti. Štene iz provjerenog uzgoja preko VDH-a košta 1.200 do 1.800 eura, a ta je cijena u biti trošak pretraga roditelja.
4. Dlaka traži vrijeme ili novac
Rese na ušima, nogama i trbuhu brzo se zamršuju, osobito nakon mokrih šetnji. Četkanje dva do tri puta tjedno je minimum, uz to dolazi termin kod psećeg frizera svakih osam do dvanaest tjedana ili vlastito trimanje. Čičci i osti u ljetnoj dlaci stalna su tema.
5. Ne voli ostajati sam
Koker je snažno okrenut ljudima i spada među pasmine kod kojih je stres zbog odvajanja čest. Ostajanje samog treba graditi rano i strpljivo. Koker koji radnim danom osam sati leži sam, u nekom trenutku počne lajati ili obrađivati štok vrata. Trenirati protiv simptoma ne koristi dok uzrok ostaje.
Držanje: što mu zaista treba
- Rad njuhom. Igre traženja, trening dummyja, tragovi. Pola sata rada njuhom zamjenjuje sat trčanja.
- Solidan opoziv. Od malena, dosljedno, uz visokovrijednu nagradu.
- Kontrola ušiju kao rutina. Pogledati tjedno, osušiti nakon svakog kupanja.
- Redovita njega dlake. Četkanje nekoliko puta tjedno, trimanje ili šišanje svaka dva do tri mjeseca.
- Prijateljski, jasan odgoj. Osjetljiv je. Pritisak ga čini nesigurnim, a ne suradljivim.
Za koga je koker španijel?
Za aktivne obitelji i pojedince koji svaki dan imaju vremena za kretanje i zaposlenje i uživaju u radu njuhom. Za ljude koji su puno kod kuće. I za sve kojima njega dlake nije smetnja, nego dio zajedničkog života.
Nije za punoradne zaposlene bez čuvanja, nije za ljude koji traže psa kratke dlake s lakom njegom i nije za sve koji žele šumom bez povodca, a da prije nisu godinama trenirali. Tko želi sličnu prijateljsku narav, ali manje fiksiranu na njuh, trebao bi pogledati zlatnog retrievera.
Česta pitanja
Koja je razlika u odnosu na američkog koker španijela? Američki koker manji je, ima kraću njušku, zaobljeniju glavu i znatno više dlake. U Njemačkoj je rjeđi i zahtjevniji za njegu. Ovdje opisani engleski koker izvorniji je tip lovačkog psa.
Postoji li zaista sindrom bijesa kod kokera? Kod pojedinih linija, prije svega jednobojnih zlatnih kokera, opisani su iznenadni ispadi agresije. To je rijetko i u ozbiljnom uzgoju više nije relevantna tema, ali treba biti razlog da upoznaš roditelje i njihovu narav.
Koliko kretanja treba? Dva do tri sata vani dnevno su realna, ali ne sve kao hodanje. Velik dio treba biti traženje, njuškanje i rad.
Uši, svjetlo i upitni pogled
Duge, valovite uši i mekan, uvijek lagano upitan pogled zaštitni su znak pasmine. U akvarelu rese djeluju posebno živo, dok jednobojni zlatni koker kao uljana slika doslovno svijetli. Fotografiraj ga u visini očiju i pazi da uši ne nestanu u sjeni: bočno dnevno svjetlo na prozoru uglavnom je sasvim dovoljno. Više o tome u našim savjetima za fotografiranje.
Koker s ušima na bočnom svjetlu motiv je zbog kojeg se plakat isplati. Unaprijed dobivaš pregled i možeš još zatražiti izmjene detalja prije tiska. Koji materijali postoje, piše kod portreta pasa.
Čitaj dalje
- Što brojke o raku kod zlatnog retrievera znače: slično prijateljski, znatno manje fiksiran na njuh
- Učenje ostajanja psa samog: točka na kojoj se većina držanja kokera prelomi
- Mijenjanje dlake u jesen: kod resa na ušima, nogama i trbuhu nije sporedna stvar
